Da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu već više od četiri decenije dokazuju i mještani andrijevičkog sela Ulotina. Naime, turnir u malom fudbalu koji se svakog ljeta, pune 43 godine, održava u ovom mjestu nekada je bila jedna od napopularnijih sportsko-zabavnih manifestacija na sjeveru Crne Gore. O tome svjedoče brojni zapisi, ali i živa riječ onih koji su učestvovali u organizaciji turnira, kao i onih koji su se, igrajući za neku od mnogobrojnih ekipa, ili posmatrajući iz publike zanimljive fudbalske dvoboje, okupljali na improvizovanom stadionu kraj magistralnog puta Andrijevica - Plav.
– Turnir u Ulotini je nekada bio toloko popularan da se o njemu sa posebnim poštovanjem govorilo širom ondašnje Jugoslavije. O tim dešavanjima, ispunjenim igrom i nezaboravnim druženjima, mogli bi tomovi knjiga da se napišu. Dovoljno je reći da su beogradske „Večernje novosti” svojevremeno bile sponzor turnira. Ako se tome doda da je Nikšićka pivara svake godine za vrijeme takmičenja dopremala znatne količine piva i poklanjala ih Uloćanima i njihovim gostima, onda je jasno o kakvom se spektaklu radilo – prisjeća se mještanima Vojo Šoškić.
Ideja da se u Ulotini oragnizuje turnir u malom fudbalu potekla je još davne 1975. godine od nekoliko mladića iz ovog kraja, nakon što je u saobraćajnoj nesreći poginuo mještanin, uzorni sportista i fudbaler, dvadesetpetogodišnji Golub Miodragov Ćulafić. Tako je te iste godine na Novovom lugu, livadi koja je prije neku godinu zajedno sa jovama i vrbama nepovratno nestala u talasima nabujalog Lima, odigran prvi memorijalni turnir pod nazivom „Golub Ćulafić”. Već iduće godine turnir je, seleći se na prelijepu livadu Bjelina, dobio na masovnosti, prerastajući u sportsko takmičenje regionalnog značaja. Kasnije turnir je ponio ime „Igrom protiv zaborava”, u želji da podsjeća na sve sportiste iz ovih krajeva, od kojih nije mali broj onih koji su se dokazali i na državnom nivou. Turnir je imao veliku podršku tadašnjih državnih i političkih organizacija, privrednih kolektiva i medija, a otvarale su ga istaknute ličnosti iz političkog, državnog, privrednog, kulturnog, sportskog i javnog života. Profesor Šoškić se prisjeća da je turnir znao da okupi i po 72 ekipe iz različitih gradova.
– Nekoliko godina znak da turnir može da počne davala je lopta koja je na teren padala iz aviona u čijoj je pilotskoj kabini bila Uloćanka Olga Šoškić, osmostruka jugoslovenska rekorderka u sportskom letjenju. Turnir su otvarale značajne ličnosti ondašnjeg vremena, poput generala Vida Šoškića. Na turniru su nastupali fudbaleri Prve fudbalske lige ondašnje Jugoslavije, ali i oni koji su jedino za vrijeme održavanja turnira imali dodir sa loptom. Pravdu na terenu dijelile su sudije koje su to činile i na utakmicama međunarodnog karaktera. Vođeni su zapisnici i sve drugo što prati velika takmičenja – ističe Šoškić.
Koliko su Uloćani u svom srcu nosili turnir u malom fudbalu govori i podatak da je mještanin i rođeni brat Goluba Ćulafića, Dragiša Ćulafić, koji dugi niz godina živi u inostranstvu, odlučio da na zaravni pored seoskog doma izgradi stadion malih sportova. Učinio je to uz pomoć lokalne uprave, predajući ga prije nekoliko godina, na svečanom otvaranju turnira, na upotrebu svojim Uloćanima i svima koji požele da svoje sportsko umojeće pokažu na ovom borilištu. Tako se utakmice sada odigravaju na betonskoj podlozi. Dragiša je tada izrazio nadu da će turnir u Ulotini trajati dugo.
– Neka se na ovom stadionu malih sportova, koji ponese ime mog brata, rađaju ljubavi, neka se čuje pjesma djevojačka i momačka, neka se daju koševi i golovi, neka se odavde čuju smijeh i vesela graja, neka ovdje bude mjesto okupljanja punih ljubavi, mladosti, čežnje za zavičajem, okupljanja budućih generacija sa mojoj velikom željom da ih svake godine bude sve više - naglasio je Ćulafić prilikom otvaranja novog sportskog poligona u Ulotini. Mještani ističu da Ulotina nije mogala dobiti ljepši dar od modernog stadiona.
– Gradeći ovaj stadion Dragiša je pokazao svoju veličinu. On je svojevremeno otišao da živi i radi u Danskoj, ali nikada nije zaboravio zavičaj. On sa suprugom Piom i troje djece svakog ljeta dolazi u Ulotinu. Pomaže mještanima, druži se sa njima i tako pokazuje svoju ljudsku širinu. Upisao je sebe u red najhumanijih ljudi ovoga kraja. Želimo da turnir traje još dugo godina i nadamo se da za Ulotinu dolaze neki bolji dani – zaključio je profesor Vojo Šoškić.
D.Jovović

Zapisi koji traju

O turniru na Ulotini postoje brojni zapisi. Među tim zapisima izdvajaju se tekstovi preminulog književnik i novinar Vlajka Ćulafića, čovjeka koji je slikovito prikazivao istorijat fudbalskih nadmetanja na prostranim livadama Ulotine.
– Ni prema čemu se vrijeme za godišnje odmore nije podešavalo kao prema turniru u Ulotini, a kao što su u staroj Grčkoj za vrijeme trajanja Olimpijskih igra prekidani ratovi, ovdje su u dane održavanja trnira, prekidani i odlagani radovi. U stotinama domova čuvaju se, na najvidnijim i počasnim mjestima, ekipni ili pojedinačni, pehari sa ovog turnira, i kao draga odličja i kao nezamjenjiva podsjećanja na mladost... – zapisivao je Ćulafić, dodajući da ni zbog čega dječaci nijesu žurili da što prije odrastu kao zbog toga da bi zaigrali na turniru u Ulotini, i da bi tako izašli iz anonimnosti i postali predmet, ne samo sportskih, priča.